14. Pravničko samopouzdanje

PRAVNIČKO SAMOPOUZDANJE


Na početku svi imamo manju ili veću dozu nesigurnosti kada počnemo da se bavimo pravom i to je normalno. Onaj ko kroz to nije prošao, verovatno ga pravo i ne zanima i verovatno je zauvek ostao u blaženom neznanju, bar što se tiče pravne nauke i prakse. Da bi od nesigurnosti došli do samopuzdanja,  hajde da prođemo kroz sledeću priču:

Pretpostavljam da nijedan pravnik na svetu ne poznaje sve pozitivne propise svoje zemlje. Ako bi i zamislili takvog nekog super-čoveka-pravnika, to ne znači da bi on bio rešenje za sve pravne probleme, to znači samo da bi smo pred sobom imali govornu zbirku propisa.

Ako u praksi naiđete na lice koje se u usmenoj raspravi, poziva na određeni član tamo nekog zakona, obavezno navodeći njegov broj ili ne daj bože i stav, onda budite sigurni da pred sobom imate ili nekoga ko se u pravo ne razume baš mnogo ili običnog blefera. Naravno postoje izuzeci koji samo potvrđuju pravilo.

Dakle nije bitno napamet znati propise, bitno je znati pravnički razmišljati što u najgrubljim crtama podrazumeva upoznavanje sa činjenicama i okolnostima, definisanje pravno relevantnog i irelevantnog, upoznavanje sa materijalnim propisima, i svakako poznavanje postupka, to sve pojedinačno i zajedno, ako i kada posmatramo pravno izdvojeni slučaj.

Niko ne zna sve. Niko ne poznaje sve propise. Ali dobar pravnik mora da zna gde može da nađe propis. U situaciji kada ne možete ni propis da nađete, evo saveta starog advokata sada pokojnog, S.Š. :

Ako ne možeš da nađeš propis, idi za osećanjem pravde, propis će se naći.

Iz biltena Vrhovnog suda saznajemo da i ovaj Sud (retko ali se dešava) ima potrebe za konsultacijama (profesori Pravnog fakulteta) kada zauzima stav po određenom pravnom pitanju.

Da zaključim: Imati pravničko samopuzdanje znači da opušteno i sa sigurnošću priđete svakom novom (pravnom) problemu jer to je proces a ne, neko unapred stečeno i idealizovano znanje... U svakom slučaju kada budete imali hrabrosti da pred ljudima kažete "to ne znam" onda je to siguran znak da ste stekli potrebno pravničko samopuzdanje.

Ne znam ali mogu da znam!

Goran St.Petrović, advokat
Raška, ul.Dušanova br.6
Srbija

15. Priča

P R I Č A


Advokat svakodnevno  komunicira sa Sudom, klijentima ili trećim licima...bilo usmeno, bilo pismeno.

Trudite te se, uvek kada je to moguće, da ova komunikacija, naravno s vaše strane, bude u obliku priče. Najlakše se pamti i što je još važnije ostavlja najdublji utisak. Postoji nešto u dubini ljudske psihe što je otvoreno i prijemčivo za ovakav oblik pripovedanja odnosno komunikacije i majstori reči i pismene i usmene to neštedimice koriste.

Sve važne poruke kroz istoriju ljudske civilizacije prenete su u obliku priče.

Advokat takođe prenosi poruku kroz tužbu, podnesak, završnu reč, žalbu ili neki drugi vid obraćanja. Da bi ta poruka stigla (i ostala) do druge strane koristite ovu jednostavnu ali moćnu tehniku. Sve se može preneti kao priča. Kad vas druga strana čuje ili pročita napisano ne mora da se trudi da zapamti ono što je čula ili pročitala To se dešava samo od sebe ako ste to uradili kao priču. Time ste završili veliki deo posla jer ljudi nisu mnogo skloni slušanju drugih. Više vole da oni pričaju. Me|utim, na ovaj način postižete da ljudi uključe  prijemnike a isključe emitovanje. Koliko ste puta nešto pročitali ili čuli a niste ništa zapamtili. To je zato što ste slušali nabrajanje i nabrajanje činjenica, fraza i praznih reči i na kraju...ništa. Praznina.

 Advokat to sebi ne sme da dozvoli. Zadatak advokata jeste da druge ubedi u stvar koju zastupa.

Zato im isričajte priču. Ljudi to vole da slušaju. Još od malena.


Goran St.Petrović, advokat
Raška, ul.Dušanova br.6
Srbija

16. VIP i NAVIP

VIP i NAVIP
Jer oni koji znaju će vas preteći


Šta mislite, šta znači ovaj naslov?

To je skraćenica.

Skraćenica od:

Veze i Poznanstva i Naročite Veze i Poznanstva

Dakle "Veze" i ovde bi trebalo da stanem jer je valjda svakome jasno šta ovo znači. Ali za potrebe ovog priručnika ipak ću reći sledeće:

Ne znam kako sebe zamišljate (ili ste zamišljali) na početku advokatske karijere, ali ako ste sebe zamišljali kao advokata profesionalca koji će svoj posao raditi hladne glave i stručno a Sud shvatali kao telo obektivno i nepristrasno, van vremena i prostora, koje sudi na osnovu Zakona onda ste bili u zabludi.

Sud čine samo ljudi podložni svemu onome čemu je čovek inače podložan. Parafriziraću onu čuvenu antičku misao kao "Sve što je ljudsko, nije IM strano". Ergo, ovde podrazumevam i simpatiju i antipatiju, zlovolju i loše raspoloženje, zavist i ostale grehove i uopšte loš karakter i glupost ali isto tako i pamet i mudrost i dobre ljude i prave profesionalace i one posvećene i one koji sudsku profesiju obavljaju kao "posao" i koji su tu slučajno ili namerno zalutali.

Sud ne čine samo sudije nego i službenici po pisarnicama a onda pomoćnici i savetnici, sekretari i glasnogovornici i ovde nespomenuti.

Advokat u svom poslu sreće i  ljude po opštinama i višim nivoima vlasti, po raznoraznim preduzećima, javnim i nejavnim, vladinim i nevladinim organizacijama i institucijama, bankama i ustanovama i tako dalje i tome slično.

Svuda tamo sede ljudi koje je bolje poznavati ili da bi vam zakazali ročište ili da bi vam odložili ročište ili da bi vas primili i sa vama razgovarali u službi zaštite interesa svog klijenta ili uopšte svog posla i zaista vam kažem poželjno je da poznajete te ljude jer - lakše dolazite do svog cilja, ma šta on bio.

Neko je davno rekao, nije važno šta znam nego koga znam i bio je debelo u pravu. Sve se ipak odvija preko ljudi koje imaju svoje ime i prezime i svoj život i svoja shvatanja i svoje pozicije i predispozicije i svoja uverenja ali i predrasude.

Dakle ne preko organa nego preko čoveka.

Naravno ako nemate neki specijalan pedigre, ne možete na početku znati sve i svakoga. Zato ovaj naslov više imao smisao kao neki recept za budućnost. Poznanstva, ma kako ona nastajala treba negovati. Čestitka za Novu godinu ili za rođendan, nije na odmet. Čak šta više. Vodite evidenciju o ljudima, /zapištite ime, broj telefona, datum rođenja, imena dece ili hobija.../. I ako ih ne vidite par godina, nikada ne znate kada će vam zatrebati.

Ali, ako i kada zakucate na nepoznata vrata, bilo da je u pitanju Ministarstvo ili Sud u gradu u kojem nikada niste postupali, uvek vam ostaje integritet i kredibilitet i obavezno, osećanje mere, fini maniri i dostojanstveno držanje.


Ali:

Ne dajte na sebe i na svoju stranku.



Goran St.Petrović, advokat
Raška, ul.Dušanova br.6
Srbija

17. Verbalna komunikacija

VERBALNA KOMUNIKACIJA


Advokat je u situaciji da non-stop priča (verbalno komunicira) sa nekim, počev od klijenata preko trećih lica, pa zatim preko obraćanja Sudu, tužiocu, policiji, medijima i tako dalje i tako dalje.

Dakle, kada je govor u pitanju, postoje više ili manje talentovani ljudi odnosno dobri i oni drugi govornici, oni koji mnogo pričaju i oni koji malo pričaju, oni koji su precizni i oni koji pričaju od Kulina Bana, oni koji su jasni i oni koje niko ne razume, oni koje govore veštački i oni koji govore iz srca, one koji imaju prave reči i one koji imaju pogrešne reči...

Šta je važno?

Važno je da sebe prepoznate u koju grupu spadate i da radite na tome da postanete bolji.

O retorici i besedništvu i uopšte o pravilnoj verbalnoj komunikaciji napisano je mnoštvo udžbenika, tako da ću ja za potrebe ovog priručnika, napisati samo nekoliko reči.

Na početku bih želeo da istaknem nešto što se retko gde ističe kada je u pitanju verbalna komunikacija, što je veoma važno za advokaturu, a to je neverovatna činjenica da se ljudi veoma malo razumeju dok komuniciraju, čak i kada su u pitanju lica istog obrazovanja i uopšte psihološog profila. Jedan priča jedno i smatra da ga je drugi razumeo, drugi odgovora prethodno shvatajući nešto drugo i takođe očekujući da bude shvaćen...i onda eto problema.

Dakle pazite na rekaciju, obratite pažnju da li su vas razumeli a isto tako pokušajte da shvatite šta zapravo drugi pričaju.


Elem, kada je u pitanju uvodna ili završna reč, na početku, skrenite pažnju onoga kome se obraćate a zatim ne žurite, kažu da je najvažnija odlika dobrog govora pauza na pravim mestima ( ćutanje je najači elemenat besedništva), trudite se da to bude, razgovetan govor - bez takozvanog retorskog šuma (znači, ovaj i sl.); držite se redosleda da najači argumenat stavite na početak, srednji u sredinu i opet drugi najači za kraj (eto greške, ne mogu da budu dva najača); nikada ne treba koncept napisati ceo, jer će te mu onda robovati, već samo u glavnim crtama. Kažu da je Čerčil, sedam puta svoje govore pred nastup ponavjao... sve hoće svoje...ako neko misli da je bolji od Čerčila on ne mora...

Ipak, imam potrebu da kažem i da je jedan naš poznati advokat (S.B.) rekao da ne veruje mnogo u govorancije i da stvar treba da se sredi u toku postupka-dokazima, posle je kasno...


U svakom slučaju treba razlikovati objašnjenja tipa "kako govoriti" od onoga "šta govoriti". Treba znati da je vrlo važno kome se obraćate, da neki psiholozi tvrde da "govor tela" i intonacija mnogo više govore od samih reči, da postoji i tzv. "cvetni govor", gde koristiš samo stručnu terminologiju i slične izraze da te niko živi ne razume a ti misliš da si važan...

Šta da kažem na kraju?

Jeste lepo kad neko ume lepo da govori.


Goran St.Petrović, advokat
Raška, ul.Dušanova br.6
Srbija

18. Šta kada izgubite?

ŠTA KADA IZGUBITE?


Sigurno je vam je poznata ona situacija koju ste (nadam se) imali prilike da vidite samo u filmovima i serijama, kada hirurg izađe iz operacione sale i mora rodbini da saopšti tužnu vest:

"Pacijent je umro".

Pauza.

Vrlo često se advokat nalazi u sličnoj situaciji.

Dakle učinili ste sve što je u vašoj moći a rezultat je negativan, parnica je izgubljena ili je vaš branjenik osuđen.

Šta da se radi?

Kako saopštiti tužnu vest?

Uvek možete da okrivite drugoga.

Ili da smislite neki od bezbroj drugih izgovora.

Naravno, šalim se.

Stvar je opet u pripremi. Ali ovaj put u pripremi svoga klijenta. Dakle, manite se lažnih obećanja i sigurnih prognoza inače ćete da imate velikih problema. Kada se od vas traži "garancija" za uspeh u sporu onda slobodno recite stranci da se taj izraz u advokaturi (i u medicini) ne upotrebljava. Ovde je uvek reč o preuzimanju određenog rizika koga profesionalnim radom treba svesti na najamanju moguću meru. Dakle, da bi ste eventualnu neugodnost sveli na podnošljivu meru kada saopštavate lošu vest (ne zavaravjte se da se može u potpunosti izbeći) morate unapred pripremiti stranku na eventualni poraz pri čemu treba da imate u vidu da suđenje nije sport ni olimpijske igre (važno je učestvovati) već život čiji je ukus poneki put gorak. Morate predočiti stranci da se stvar može i loše završiti. Naravno, negde postoji veća a negde manja verovatnoća ali je činjenica da uvek postoji. Kao što postoje ljudi koji svašta obećavaju ali to je njihov problem. Na kraju krajeva to dugujete stranci (i sebi) a ne lažna obećanja. Ne treba da zaboravite ni činjenicu da su klijenti mahom izrazito subjektivni u sopstvenim stvarima što je razumljivo i što se i mora oprostiti.

Lično odbijam da zastupam stranku koja je "ubeđena" da je nevina ili da će da uspe u parnici a "iz aviona" se vidi suprotno. Na stranu što i ovakvoj stranci možete da pomognete (umesto godinu dana da dobije recimo uslov ili sl.), što je u ovoj priči nebitno.

U tom slučaju kada izgubite, jedini ste vi krivci.

Ne treba vam to.


Goran St.Petrović, advokat
Raška, ul.Dušanova br.6
Srbija